Neka nas mjesta zovu natrag, čak i kada nas život odvede tisućama kilometara daleko. Imali smo priliku čuti priču Despine Pereire, čiji je put iz Australije u Grčku bio mnogo više od potrage za novim mjestom za život. To je priča o obiteljskim korijenima, ponovnom pronalasku pripadnosti i neočekivanoj svrsi koju je pronašla obnavljajući tradicionalne kuće na otoku Samosu.
Danas kroz svoj projekt Heritage Stays Despina vraća život starim seoskim kućama i potiče posjetitelje da upoznaju ljepotu autentičnog života na grčkim otocima. S nama dijeli kako su je uspomene na baku, ljubav prema zajednici i želja za smislenijim životom vratile na mjesto na kojem se osjeća kao kod kuće.
Uspomene iz djetinjstva i osjećaj pripadnosti
Sjećam se bake kako sjedi na malom trijemu i hrani mačke. Sjećam se mirisa tek skuhane hrane i trenutaka kada bih sjela slušati priče o njezinu djetinjstvu i životu. Moje se uspomene protežu između Australije i Samosa, ali osjećaj je isti: toplina vremena provedenog s bakom i djedom, uz razgovor i nešto ukusno za pojesti.
Baka me odgajala sve do moje sedme godine. Nisam govorila ni riječ engleskog sve dok nisam krenula u školu u Australiji. Hranila sam se drukčije, a drukčija su bila i kućna pravila. Nisam smjela ići u kampove niti raditi mnoge stvari koje su druga djeca mogla. Iako sam rođena u Australiji, često sam imala osjećaj da se pokušavam uklopiti u način života koji mi nije bio prirodan.
Kada sam prije više od 35 godina došla na Samos, osjetila sam da pripadam tom mjestu. Nisam sasvim znala objasniti zašto. Nešto mi je bilo poznato u licima ljudi oko mene, u hrani, plesu i dugim ljetnim noćima. Danas prepoznajem koliko su mi toga pružili baka i djed: zahvalnost prema jednostavnosti, hranjivoj hrani i zajedništvu.
Život koji me stalno vraćao
Odrasla sam u Australiji, ali dok je baka bila živa, vraćala sam se k njoj. Voljela sam selo, obitelj i tradicionalni način života. Činilo se da ljeta traju beskrajno. Od ranih tridesetih sve me više privlačio taj sporiji ritam. Željela sam iskusiti dio života kakav su poznavali moji preci, uz mediteransku hranu i dovoljno vremena za uživanje u svakom danu, daleko od pritiska užurbanog života u Australiji.
Godinama poslije, nakon što sam 2022. upoznala supruga, živjeli smo na Long Islandu u Sjedinjenim Američkim Državama. U predgrađu sam se teško osjećala kao kod kuće. Suprug je predložio Grčku. Znao je koliko volim tu zemlju i koliko mi je prirodno uklopiti se u njezin način života. Možda je upravo to mjesto na kojem bismo mogli provesti mirovinu i uživati u zajedničkim godinama.
Preko programa Golden Visa kupili smo kuću u Amoniju, blizu Sofika, na obali Peloponeza. Još nisam imala grčko državljanstvo, pa nam je taj program omogućio da Grčku dugoročno pretvorimo u svoj dom.
Ali druga me kuća ponovno privlačila na Samos: stara obiteljska kuća u Palokastru, u kojoj je živjela moja baka. U početku sam je planirala jednostavno obnoviti i pretvoriti u kuću za odmor. Što sam više vremena provodila ondje, to sam dulje željela ostajati. Htjela sam se brinuti o tom mjestu i nešto mu vratiti.
Vraćanje života starim kućama
Obnova je trajala šest mjeseci. Najteže mi je bilo održati kontinuitet radova. S majstorima je bilo zastoja i prekida, pa nije bilo jednostavno zadržati tempo. Fotografije me podsjećaju na sav trud uložen u dovršene prostorije i na strpljenje potrebno da se sve privede kraju.
Oduvijek sam zamišljala da će mirovina značiti putovanja. Mnogo sam putovala i u tome uživala, ali počela sam shvaćati da mi nešto nedostaje. Trebala mi je svrha. Željela sam se buditi s nečim vrijednim čime se mogu baviti i iskoristiti iskustvo stečeno tijekom radnog vijeka kako bih pomogla drugima.
Po prirodi sam poduzetna. Počela sam razgledavati male, zapuštene nekretnine u blizini i razmišljati o tome što bi mogle postati. Vidjela sam mogućnost da ponovno budu lijepe i udobne te da ugoste ljude koji bi, poput mene, znali cijeniti selo. Tako je nastao Heritage Stays.
Dom koji poprima oblik
Još je mnogo posla pred nama. Ohrabri me kada me ljudi zaustave i kažu da im se sviđa ono što radim, da cijene što se netko brine o tim kućama i što njihovo selo izgleda ljepše. Ponosni su na mjesto u kojem žive. Ponosna sam i ja što mogu pridonijeti mjestu koje im toliko znači.
Poziv da upoznate život u selu
Moje se sudjelovanje proširilo izvan samih kuća. Pomažem u prikupljanju sredstava za budući društveni dom pri crkvi svetog Jurja u Palokastru. Otac John, naš svećenik, vrlo je drag čovjek čije mi društvo donosi veliko veselje. Nadamo se prostoru u kojem će se ljudi moći okupljati: možda na grupi za pletenje, susretima majki ili mjestu gdje će starija osoba pronaći društvo kada se osjeća usamljeno. Još smo u fazi planiranja; projektiranje je u tijeku, a pred nama je još mnogo posla i prikupljanja sredstava. Svojom energijom, praktičnim iskustvom i kontaktima s inženjerima i građevinarima pomažem da se projekt pokrene.
Upravo na to mislim kada govorim o zajednici. U njoj sudjelujete i o njoj se brinete. Voljela bih da i naši gosti dođu s takvim poštovanjem: radoznali prema ljudima koji ovdje žive, spremni podržati male lokalne poduzetnike i zadovoljni time da se život u selu odvija vlastitim ritmom.
Ljepota sporijeg života na Samosu
Moj je poziv da dođete na 28 dana. Dajte si vremena za šetnju kamenim ulicama, upoznavanje ljudi i navikavanje na obična mjesta koja čine svakodnevicu. Vratite se u istu pekarnicu. Upoznajte lokalne trgovine. Nedjeljom idemo u crkvu, a zatim na kavu i kratko druženje. To mi je vrlo drago. Takvi mali susreti ljudima daju vremena jednih za druge.
Možete posjetiti muzeje i istražiti mjesta izvan sela. Ali jednostavan obrok u lokalnoj taverni može mi uljepšati cijeli dan: svježi sastojci, riba, domaće vino i dovoljno vremena da u svemu tome uživate. Ništa ne mora biti posebno otmjeno. Želim da ljudi iskuse koliko takav život može biti ispunjavajući.
Sporiji život za mene je način razmišljanja. I dalje naporno radim i imam mnogo ideja, ali cijenim jednostavan obrok, poznato lice i razgovor za koji imam dovoljno vremena. Život u selu pružio mi je osjećaj pripadnosti i svrhu koju nisam očekivala pronaći u mirovini.
Kada razmišljam o onome što želim podijeliti kroz Heritage Stays, vraćam se baki na onom malom trijemu. Mačke, hrana, priče, osjećaj dobrodošlice. Te su uspomene ostale sa mnom cijeli život. Ovdje na Samosu pronalazim vlastiti način da ih prenesem dalje.
Ako je Grčka dio vaše obiteljske priče, možda i vi osjećate taj zov. Ako nije, jednako ste dobrodošli. Dođite na Samos, smjestite se u seosku kuću ili kuću uz more i dajte si vremena da upoznate svakodnevni život ovdje. Nadam se da ćete pronaći nešto što ćete ponijeti sa sobom, kao što sam i ja.
Despina Pereira, prema razgovoru za Mindful Vacation / Heritage Stays | heritagestaysgr.com
Kako isplanirati vlastiti sporiji odmor na Samosu
Ako vas je Despinina priča potaknula da upoznate Samos, pokušajte otok doživjeti i izvan njegovih plaža i najpoznatijih atrakcija. Smješten u istočnom Egejskom moru, Samos nudi spoj tradicionalnih planinskih sela, slikovitih obalnih mjesta, maslinika i gostoljubivih lokalnih taverni. Odvojite vrijeme za njegove mirnije kutke, regionalnu hranu i vino te svakodnevni ritam života na grčkom otoku.
Umjesto da žurite od jedne atrakcije do druge, ostanite malo dulje, podržite obiteljske poslove i dopustite sebi da upoznate mjesto. Bilo da odaberete smještaj uz more ili tradicionalnu kuću u selu, Samos nudi priliku za sporiji ritam, bliži susret s lokalnom kulturom i doživljaj Grčke vlastitim tempom.
